Prijava koja je zaledila javnost

Vijest iz Velike Kladuše proteklih dana pogodila je javnost u BiH i regiji. Muškarac je, prema prijavama, snimljen kako seksualno zlostavlja kokoš, a slučaj je odmah proslijeđen veterinarskom inspektoratu i nadležnom tužilaštvu.

Prijavu je podnijelo udruženje za zaštitu životinja “Prijatelji životinja”, koje je dostavilo i materijalne dokaze, uključujući videosnimak čina. Snimak, kako su pojasnili, nije objavljen zbog krajnje uznemirujućeg sadržaja.

Za mnoge, sama činjenica da se u 2025. godini bavimo ovakvim slučajevima djeluje nadrealno. Ipak, to je surova realnost: nasilje nad životinjama postoji, često se zataškava, a ponekad ispliva na površinu na ovako šokantan način.

Šta je poznato o slučaju?

Prema informacijama iz prijave, osumnjičeni je ušao u štalu s kokoškom u rukama i izvršio spolni čin. Udruženje navodi da se ne radi o izolovanom incidentu – već postoje osnovane sumnje, potkrijepljene izjavama svjedoka, da je isti muškarac i ranije na sličan način zlostavljao životinje, uključujući pse, mačke i druge domaće životinje.

Ono što cijeli slučaj čini posebno alarmantnim jeste brutalnost i bezosjećajnost samog postupka. Udruženje ga opisuje kao “gnusno i krajnje poremećeno ponašanje”, naglašavajući da je riječ o “najgrubljem obliku nasilja nad životinjama”.

“Danas životinja – sutra dijete?”

Ova rečenica iz saopštenja “Prijatelja životinja” odjeknula je među građanima. Psiholozi odavno upozoravaju da je veza između nasilja nad životinjama i kasnijeg nasilja nad ljudima realna. Nije rijetkost da ljudi koji se dokazuju kroz mučenje slabijih kasnije prelaze i na ljude, posebno djecu i žene.

Drugim riječima – ovo nije samo “priča o kokoši”, već o obrascu ponašanja koji može biti ozbiljna prijetnja cijelom društvu.

Pravna strana priče: šta zakon kaže?

U BiH mučenje i ubijanje životinja spada u krivična djela. Kazne postoje, ali rijetko se u praksi izriču maksimalne. Prema zakonu, za svirepo postupanje prema životinjama predviđene su novčane i zatvorske kazne. Međutim, sudska praksa kod nas često pokaže da kazne završe simbolične – uslovne ili tek nekoliko stotina maraka.

Udruženja i aktivisti zato već godinama traže oštrije sankcije. Njihova poruka je jasna: “Ako država ne pokaže da ovakvi slučajevi neće biti tolerisani, šalje se signal da je nasilje normalizovano.”

Reakcija javnosti: šok, bijes i ironija

Društvene mreže su eksplodirale nakon objave vijesti. Komentari građana kreću se od iskrenog gađenja i poziva na stroge kazne, do crnog humora i ironije.

Jedni pišu da je “ovo dno dna koje pokazuje gdje živimo”, dok drugi ne skrivaju cinizam: “Kokoši u BiH ionako nisu imale lagan život, ali ovo je definitivno novi nivo.”

Ovakvi komentari, koliko god zvučali grubo, pokazuju i jedno: društvo je istovremeno zgađeno i umorno od stalnih vijesti o nasilju. Kada ljudi više ne znaju hoće li se smijati ili plakati, znači da je povjerenje u institucije ozbiljno nagriženo.

Psihološka dimenzija: ko su ljudi koji rade ovakve stvari?

Stručnjaci objašnjavaju da su ovakvi činovi povezani s poremećajem ličnosti, devijacijama u seksualnom ponašanju i ozbiljnim psihološkim problemima.

To nisu samo “bolesni slučajevi” koje treba ismijati. To su potencijalno opasni ljudi koji, ako ostanu nekažnjeni, mogu eskalirati u još brutalnije oblike nasilja.

Psiholozi upozoravaju:

• Zlostavljanje životinja često je prvi korak ka zlostavljanju ljudi.
• Ovakvo ponašanje ne smije se banalizovati, jer posljedice mogu biti dalekosežne.
• Potrebno je obavezno psihijatrijsko vještačenje osumnjičenog.

Šira slika: nasilje nad životinjama u BiH

Nažalost, ovo nije izolovan slučaj. U proteklih nekoliko godina bilježeni su brojni primjeri – od trovanja pasa lutalica do brutalnih ubistava kućnih ljubimaca. I dok udruženja reagiraju, institucije često ostaju spore, a kazne minimalne.

Jedan od problema je i mentalitet: dio društva nasilje nad životinjama i dalje ne vidi kao problem, već kao “tradiciju” ili “nebitnu stvar”. Dok god se to ne promijeni, udruženja će voditi bitku ne samo protiv počinitelja, nego i protiv šutnje okoline.

Mediji i etika: gdje je granica?

Slučajevi poput ovog otvaraju i pitanje medijskog izvještavanja. Koliko detalja objaviti, a da se ne pređe granica senzacionalizma? Da li objaviti snimak ili ne?

Većina portala je, srećom, odbila objaviti video zbog uznemirujućeg sadržaja. To je ispravno – jer ovdje nije poenta šokirati ljude do kraja, nego ih osvijestiti o problemu.

Udruženja: “Nećemo stati dok počinilac ne bude kažnjen”

“Prijatelji životinja” naglasili su da će pratiti slučaj do kraja. Najavili su i nove inicijative za pooštravanje zakonskih kazni i veće uključivanje veterinarskih inspektora u sprječavanje zlostavljanja životinja.

Njihova poruka javnosti je jasna: “Zaštitimo one koji se ne mogu sami odbraniti.”

Zaključak: ogledalo društva

Slučaj iz Velike Kladuše nije samo izolovana priča o poremećenom pojedincu i jednoj nesretnoj kokoši. To je ogledalo društva u kojem živimo – društva koje često zatvara oči pred nasiljem, dok ne postane toliko bizarno i monstruozno da ga više nije moguće ignorisati.

Ako institucije reagiraju brzo i strogo, ovo može biti prelomni trenutak za borbu protiv nasilja nad životinjama u BiH. Ako se slučaj završi kao “još jedna vijest” – onda poruka svima glasi da nasilje prolazi nekažnjeno.