Šta je zapravo Dark Web / Deep Web?

Dark Web je pojam koji se često koristi u filmovima i vijestima, ali rijetko ko na Balkanu zaista zna šta on znači. Radi se o dijelu interneta koji nije dostupan običnim Google pretragama, i tu već počinje misterija. U ovom tekstu objašnjavamo šta je Deep odnosno Dark Web, kako funkcioniše, zašto stranice sporo rade i zašto je starijim generacijama potpuno nepoznat.

Šta je zapravo Dark Web?

Kada kažete “internet”, većina ljudi misli na ono što svakodnevno koriste – Facebook, YouTube, portale i web shopove. To je samo površinski sloj. Ispod njega postoji Deep Web – ogromna količina sadržaja koja nije indeksirana na Googleu: privatni email nalozi, baze podataka, medicinski zapisi i slično.

Dark Web je samo mali dio tog Deep Weba, ali namjerno skriven. Da biste ga posjetili, morate koristiti specijalne alate poput Tor browsera, koji prikrivaju identitet i otvaraju stranice sa .onion ekstenzijom. Drugim riječima – to je internet unutar interneta.

Kako funkcioniše Dark Web?

Stranice na Dark Webu nisu hostane kao obični sajtovi. Kada unesete URL (www.primjer.com), vaš zahtjev se “šetka” kroz mrežu servera širom svijeta, što skriva identitet i posjetu. Taj sloj anonimnosti jeste njegova glavna prednost, ali i razlog zašto je brzina učitavanja spora kao stari modem iz ’90-ih. Svaka stranica se otvara kroz više čvorova (relay), pa čekate i do 30 sekundi da se pojavi osnovni tekst.

Za nekoga ko je navikao na YouTube da se otvori za pola sekunde – Dark Web je kao vožnja fićom na autoputu.

Šta se tamo nalazi?

• Legalni sadržaj: Forumi za istraživačke novinare, stranice za borce za ljudska prava i obične biblioteke sa knjigama koje ne možete lako naći na Googleu.
• Ilegalni sadržaj: Tržnice sa drogom, falsifikovanim dokumentima, oružjem i curenjem podataka.
• Sivo područje: Anonimne chat sobe, forumi za razmjenu osjetljivih informacija i “curenja” dokumenata iz vlada i korporacija.

Dakle, Dark Web nije samo mafijaški poligon, ali njegova reputacija upravo zbog tih ilegalnih tržišta zvuči kao da jeste.

Zašto stariji ljudi na Balkanu ne znaju da postoji?

Razlog je jednostavan – digitalna navika. Većina starije generacije na Balkanu koristi internet samo za Facebook, portale i poneku vijest. Za njih internet = Google + YouTube. Pojam da postoji “nevidljivi dio” im zvuči kao teorija zavjere.

Uz to, Dark Web je i dalje niša. Potrebno je instalirati specijalni browser, znati adrese stranica (koje ne možete “guglati”) i biti spreman na čekanje. Za većinu ljudi to je previše komplikovano, pa jednostavno nikad i ne čuju za njega.

Brzina učitavanja stranica: zašto je tako sporo?

Glavni razlog je Tor enkripcija. Svaki klik prolazi kroz mrežu servera (čvorova), često tri ili više, prije nego što stigne do odredišta. Zamislite to kao da umjesto da idete direktno iz Sarajeva do Mostara, prvo idete kroz Berlin i Oslo, pa tek onda do Mostara. Rezultat? Brzina je minimalna, stranice su jednostavne, često samo tekstualne i bez fancy dizajna.

Zato Dark Web izgleda kao internet iz 2002. godine – spor, minimalan, ali funkcionalan.

Zašto se o Dark Webu zna tako malo?

Dva su razloga:

1. Mediji ga prikazuju kao opasno mjesto – i u većini slučajeva nisu daleko od istine.
2. Nema SEO-a – stranice nisu indeksirane, ne možete ih pronaći na Googleu. Ako nemate tačnu .onion adresu, praktično ste izgubljeni.

Ironično, baš zbog toga je Dark Web i dalje neka vrsta “tajnog društva” unutar interneta.

Zaključak

Dark Web je realan, postoji i koristi se svakodnevno, ali većini ljudi ostaje misterija jer ga ne mogu lako pristupiti. Njegova sporost, komplikovan pristup i reputacija ga čine zanimljivim za radoznale, ali zastrašujućim za običnog korisnika.

Da li biste vi imali hrabrosti da zavirite u taj dio interneta, ili vam je i Facebook dovoljan “mrak” za svaki dan?