Posljednjih godina, ekonomske analize i sociološka istraživanja ukazuju na jedan jasan trend: čak i građani koji imaju posao, krov nad glavom i relativnu finansijsku sigurnost — razmišljaju o odlasku iz Bosne i Hercegovine. Glavni razlog više nije egzistencijalna bijeda, nego iscrpljenost od svakodnevne borbe sa sistemom koji ne funkcioniše.

Prema istraživanju koje je proveo Centar za istraživanja i studije GEA, više od 70% mladih u BiH planira emigraciju, dok njih 65% ne vjeruje da se stanje u zemlji može poboljšati u narednih deset godina. Ovi podaci dolaze uprkos činjenici da mnogi od njih imaju zaposlenje, čak i stalni radni odnos.

Ključni problem na koji ispitanici ukazuju nije plata, već sistemska nepravda. Neefikasna administracija, spora pravda, selektivna pravila, partijska zapošljavanja i osjećaj da “ništa ne zavisi od tebe” — glavni su razlozi zbog kojih ljudi gube strpljenje i odlučuju napustiti zemlju.

“Nisam otišao zbog novca. Imao sam posao, radio u državnoj firmi. Otišao sam jer sam godinama gledao kako nesposobni ljudi napreduju samo zato što imaju pravu knjižicu. I znao sam da ovdje za mene nema napretka, ma koliko radio”, navodi jedan bivši službenik koji je u međuvremenu otišao u Njemačku.

Dodatni faktor demotivacije jeste osjećaj institucionalne nebrige. Građani često imaju utisak da ih niko ne predstavlja, da su institucije spore, neodgovorne i isključivo usmjerene na očuvanje političke moći, a ne na kvalitet života.

Stručnjaci upozoravaju da ovakav odljev ljudi — posebno visokoobrazovanog kadra — dugoročno vodi ka urušavanju kapaciteta države. Istovremeno, država ne pokazuje proaktivnost u zadržavanju ljudi: nema ozbiljnih poreskih olakšica, stambenih politika, niti jasne strategije zapošljavanja mladih.

Zaključno, sve više građana BiH, posebno mladih, ne odlazi jer mora, nego jer ne vidi smisao da ostane. Ukoliko se sistemski problemi ne počnu rješavati, odlasci će se nastaviti, a zemlja će se suočiti sa ozbiljnim demografskim i institucionalnim posljedicama.